Jelsa i jelšanski jedrenjaci u XIX. stoljeću

Bark Giovanni
Cosmo G
Gemtor Nicolo
Škuna Marietta D
    Bark "Giovanni"
    Cosmo G
    Genitor Nicolo
    Škuna "Marietta D"

Jelsa, ljupki gradić, smješten na sredini sjeverne obale otoka Hvara, najsunčanijeg otoka Jadrana. Leži podno veličanstvene brdske panorame, koja se u smijeru juga uspinje preko brežuljaka Vrha i Vratnika, a s druge strane, zapadno, prostire se se jelšansko-starogradska ravnica.

Jelšanska klima zaštićena je od najneugodnijeg jadranskog vjetra, juga, dok s druge strane bura je tuče, ali istovremeno daruje jelšanskoj klimi kristalnu čistoću, a zimi veličanstvene prizore uzburkanog mora na pučini. Teško je današnjem stanovništvu Jelse i njenim posjetiteljima i zamisliti kakva je bila ta idilična Jelsa prije 180 godina, odnosno početkom 19.st., kada je spala na trećinu pučanstva, kada se nalazila u stanju propadanja i bijede, izložena poplavama i malariji, okružena močvarama, i nezaštićena od bure i valova otvorenog mora. Kao da su se sile mora i kopna udružile da ugroze i osnovni opstanak preostalog, malobrojnog stanovništva. Međutim, nakon jedne kratke faze obeshrabrenja (Jelsa 1847.g. čak i na kratko gubi općinu koja prelazi u Stari Grad) sredinom 19.st. Jelsa je naglo poskočila u razvoju pomorstva, iako za to tada još nije imala nautičkih uvijeta kao druge luke u Dalmaciji i na samom otoku, da bi do kraja 19.st. raspolagala najvećim brodarstvom na jedra u srednjoj Dalamciji.

Od 1830.g., a intenzivno od 1848.g. dolaskom novog Načelnika, Ivana Dubokovića Nadalini (1805-1872) počela je Jelsa izgrađivati i sanirati svoju luku istovremeno stvarajući vlastitu prekomorsku flotu, tako da je u kratkom razdoblju izgrađena jedna od najljepših luka u Dalmaciji i flota koja je nadmašila tonažu mnogih drugih dalmatinskih luka, a među svojim jedinicama imala je više brodova privredno-svjetskog značaja. Tako npr. prema raspoloživim podacima za 1884.g. stoji da je Jelsa imala 142 broda od 1550 t, dok je Split istodobno imao 152 broda od 1611 tona, a Stari Grad samo 92 broda i 950 t.

Za ukupni procvat Jelse, ne samo u pomorskom smislu, o čemu je ovdje riječ, zaslužna je brodovlasnička obitelj Duboković Nadalini čiji su članovi poduzetni i obrazovani kapetani, a onda i velposjednici, vinari, industrijalci, uz izuzetan trud i zalaganje jedne čitave generacije i naroda tadašnje Jelse, savladali teški izazov, i doveli Jelsu do kraja 19.st. kao najprosperitetniju općinu u Austro-Ugarskoj monarhiji.

Jelšanski jedrenjaci
Jelšanski jedrenjaci

Dubokovićevi raskošni jedrenjaci (samo prekooceanskih je bilo 8) kojima se možemo diviti na sjajnim slikama B.Ivankovića, plovili su po svim morima svijeta, a na jarbolu su vijali hrvatsku trobojnicu još od 1848.g., što su onda prihvatili i ostali jelšanski brodovi i kapetani.

Plovilo se od Atlantika, Sredozemnog do Crnog mora izvozeći domaće proizvode, kao soljenu ribu, brački kamen, vapno, a uvozeći iz Rusije, Rumunjske i Amerike jeftino žito i kukuruz, osiguravajući na taj način, možda prvi put u povijesti tih krajeva, dovoljne količine krušarica, ne samo za Jelsu i otok Hvar, već i za prehranu srednje Dalmacije. Vino se izvozi u Francusku (Sete) i Italiju, a za potrebe i unapređenje vinogradarstva uvozi se sumpor iz Italije, modra galica iz Venecije, a strojevi čak iz Engleske. Lokalna trgovina je pak opskrbljivala pučanstvo raznom robom dopremanom iz velikih luka Trsta i Rijeke. Kapetan duge plovidbe Niko Duboković, sin Ivana(1834-1912) ističe se već kao vrlo mlad (23 g.) nautičkim sposobnostima i od Pomorske Vlade u Trstu dobiva dozvolu da na svojim brodovima obučava kadete.

Mala "Marietta", škuna s kavadratnom krmom.

U jelšansku luku uplovljava prvi Dubokovićev brod 1851.g. sa "kvadrom krmom" brik škuner "Marietta" sagrađen u Korčuli i nosivosti 95 tona. Plovila je sretno 20 godina po sredozemlju i Crnom moru pod zapovjedništvom Mate Gamulina da bi kao izvidnica flote jedrenjaka znatno veće tonaže imala zadatak ispitati mogućnost nabave mirodija iz područja oko Indijskog oceana.Oplovivši Afriku oko rta Dobre Nade, stradala je kod Zanzibara sa čitavom posadom naletjevši na koraljne grebene u nevremenu kod luke Kisimayo na tada neispitanoj obali Somalije. Kapetan je bio Vjenceslav Kaponi. Interesantno je da je oplovljavala Afriku, iako je Sueski kanal već bio otvoren, vjerojatno je trošak teglenja jedrenjaka preko kanala bio ogroman. Prema istraživanjima kap.Lukina Dančevića ideja brodovlasnika je bila da se mirodije nabavljaju neposredno tamo gdje se proizvode –u Zanzibaru-, te prijevozom njihovim vlastitim brodovima do Adena, a onda bi se iz Adena prekrcajem na brodove redovitih linija kroz Sueski kanal dopremale mirodije na Jadran. Nažalost za ono vrijeme ovakova smjela inicijativa nije uspjela.

1855. godine uplovljava u Jelsu brik duge plovidbe "Genitor Nicolo" od 368 t., sagrađen u Korčuli, istog brodovlasnika. I ovaj brod u nizu jelšanskih jedrenjaka i uz ostale dalmatinske brodove uspostavlja vezu sa lukama Crnog mora, Grčke i Turske. "Genitor Nicolo" bio je poznat u mornarskim krugovima zbog podviga njegova 23-godišnjeg zapovjednika kap. Nike Dubokovića (mladi Duboković rano napušta plovidbu da bi od bolesnog oca preuzeo upravu imanjem) koji je svirajući klavir smirio paniku kod posade i mladih kadeta na obuci, za nevremena na Crnom moru. To se zbilo 1860.g. Iz priče sina noštroma Vicka Ivaniševića saznajemo za pojedinosti. Voda je stalno prelijevala i plavila palubu. Da omogući otjecanje mora, Vicko je teškim batom (macom) htio razbiti ogradu palube. Kap.Niko mu to nije dozvolio, objesnivši da time plaši kadete i posadu koju će on umiriti, zatim je otišao u svoju kabinu, ostavio otvorena vrata i svirao klavir , usput hladnokrvno izdavao potrebna naredjenja. "Genitor N" nestao je u Biskaju 1865.g. na putu iz Lisabona za Cardiff sa teretom i svom posadom. Kapetan je bio Frane Goić iz Supetra.

Iste godine se brzo nadoknađuje gubitak i kupuju se dva velika broda u Engleskoj. Brik duge plovidbe "Genitor Mose" (ex Balmoral) od 370 t., kojim je zapovjedao Piero Koludrović iz Jelse i koji je oplovio čitav svijet osim Australije. Drugi je bark duge plovidbe "Genitor NicoloII" (ex Humphrey Nelson) od 524 tone prozvan imenom izgubljenog brika, a bio je pod komandom vlasnika Ante Dubokovića, brata kap.Nika, i čiji je brodski dnevnik sačuvan u arhivu Duboković u Jelsi. Ovaj potonji često je plovio na ruti Engleska-New York, a prevozio je i putnike jer je imao kabine i sve potrebno što je bio rijedak slučaj na našim jedrenjacima. 1871.g. dolazi brik-škuner velike obalne plovidbe pod 220 t "Marietta D." koja je još 20 godina plovila i pred kraj stoljeća prodana u Italiji. Svi ovi brodovi bili su naoružani za obranu od gusara sa po tri topa svaki. Jelšanska flota Duboković Nadalini dostiže vrhumac sa barkom "Ivan D." koji nije za ono vrijeme imao takmaca. Sagradjen u Korčuli 1873 g. i imao je 780 t. Za ono vrijeme i opće dimenzije brodova bio je gorostas. 17 godina je bio upisan u jelšanskoj luci, ali zbog svoje veličine nikad u njoj nije pristao. Plovio je od Atlantika do Sredozemnog i Crnog mora, obilazeći luke Kanade, Engleske, Portugala, Španjolske, Francuske, Irske, Grčke, Male Azije, Amerike te do ušča Dunava.

Bark "givanni D" u oluji, nepoznatog autora.

Jelsa je imala još brodova, škuna i pelega, istog vlasnika ali i drugih koji su imali brodove manje tonaže i manjeg značaja, ali vrlo hrabrih posada impresivne ribarske flote, te sjajnih kapetana među kojima se isticala obitelj Gamulin koja je dala 6 kapetana duge plovidbe. U to vrijeme možda najpoznatiji bio je Antun Gamulin Moro, sa 27 godina zapovijednik,a i suvlasnik škune "Cosmo G." te pelega "Santa Maria della Salute" i drugih.

Premda vrlo različiti kao osobe, prijatelj je, rođak i suborac kap. Nika D. Vrlo naočit muškarac, iskonski mornar, zanesenjak, prigodni pisac ,patriot i narodnjak, poznat po slobodarskim idejama od Levanta do Dalmacije, ljubitelj lijepog života i lijepih stvari, i lijepih žena, pa je po tome na Levantu bio poznat. Srdačno prihvaćen, naročito kod grčkog stanovništva levantinskih luka jer je svirajući uz gusle pjevao na grčkom jeziku slobodarske pjesme protiv Turaka. Opjevao ga je čuveni narodnjak (*) don Miho Pavlinović u svojoj pjesničkoj poslanici posvećenoj kap. Niki Dubokoviću.

«...Moro sluša diku od ujaka (kap.Nika op.p.)

Svud razvija trobojnu zastavu,
Svud povijeda o hrvatskom rodu;
Svud ponosa domovnoga,
Svud poštenja kaže slovinskoga;
Da ga Grci najvole trgovca,
Da ga srce jelinsko zagrlja,
Kada budi u narodu ćuti.
Što slobodu za Kandiju traže.
Za Morom se jato otisnulo.
Od malene posred Hvara Jese.....»

*(Ovo doba procvata Jelse i njenog velikog brodarstva je ujedno i doba razvoja
narodnjačke misli koje predvode Narodnjaci na čelu sa don Mihom Pavlnovićem).

Krajem 19 st. umiru jelšanski jedrenjaci jedan za drugim. Ostala je impresivna priča svjedoka manevara tih brodova pri odlasku iz luke kod povoljnog vjetra. Narod Jelse i okoline sjatio bi se na obalu radi ispračaja i pozdrava. Posada bi na križevima već u luci sa maestralom otvarala jedra i pozdravljala svoje na obali i čamcima. Brodovi bi razvili sve zastave i punim jedrima klizili iz luke ispraćeni sa 50-60 ribarica na jedra. Možemo samo zamisliti kakva je to fantastična slika bila.

Jelšansko je brodarstvo doseglo zamjernu visinu koncem 19.st. i osiguralo mu prvenstvo u odnosu na mnoge luke sa razvijenijim moreplovstvom u Dalmaciji.

Parobrod NAD
Parobrod Veljko

Dolaskom novog stoljeća situacije se za Jelsu naglo mijenja. Tako završava jedan slavni odsječak našeg pomorstva, njegov prvi veliki zamah u povijesti, dokazavši radišnost i konstruktivnost našeg čovjeka i ostavljajući vidni trag u blagostanju i kulturi tog kraja. Nažalost Jelsa kao i većina dalmatinskih primorskih mjesta dolaskom novih vremena, a i zbog sve jače koncentracije kapitala koji je naglo rastao i krajem 19.st. velikim zamahom zavladao austrougarskim lukama i Dubrovnikom, nisu iskoristili čas kada je po ugledu na ostali svijet trebalo zamjeniti brod na jedra -parobrodom. Plovidba se opet svela na malu kabotažu. Obitelj Duboković Nadalini osnovala je firmu NAD u Rijeci, i nabavila 2 parna broda NAD i Veljko.

Lukrecija Benković Duboković