Jelsa i jelšanski jedrenjaci u XIX. stoljeću

Bark Giovanni
Cosmo G
Gemtor Nicolo
Škuna Marietta D
    Bark "Giovanni"
    Cosmo G
    Genitor Nicolo
    Škuna "Marietta D"

Brodovi obitelji Duboković Nadalini iz Jelse, a koji su popravljani ili gradjeni u brodogradilištu u Korčuli

Izvori:
Stjepan Vekarić: Naši jedrenjaci
Vinko Ivančević: O hrvatskim imenima brodova dubrovačkog okružja
Agencija k.u k. Veritasa u gradu Korčuli
Nešto gradje o pomorsko­trgovačkim odnosima starog Dubrovnika s Amerikom nekoliko slika korčulanskih jedrenjaka
Ivo Gluhonja: Brodovi na jedra, 1951.g.
Stjepan Marinović: Pomorstvo Korčule 1850­1900
Podatke pribavila gospođa Tea Marinović iz Korčule

Bark Genitor Mose – Darinka sagradjen je 1855.g. u Prince Edward Id u kanadi. Plovio je pod imenom Balmoral i bio registriran pod američkom zastavom zatim dobiva ime Genitor Mose i u vlasnosti je Ivana Dubokovića iz Jelse Nosivosti 312 t.Zapovjednik je Slavić Frano Antunov iz Korčule(posjedovao 3 karata). Pod imenom Darinka javlja se u registru 1874.g.Dubokovići su prodali i od tada je u suvlasništvu korčulana.,Foretić Petar 9 karata, Foretić Antun 4 karata, Foretić Dinko 5 karata, i Antun kap.Marinović 6 karata. Zapovjednici su Katanić Dinko 1875.g. Marinović Antun 1876.g., Foretić Ivan 1877.g., Marinović Antun 1878.g. i A.Cola 1878.g. Bark Darinka prodan je u travnju 1879.g. brodovlasnicima iz Egipta.

Škuna Marietta pod austrijskom zastavom sagradjena je 1851.g. u Korčuli. Nosivosti 94 tone.Vlasnik Ivan Duboković iz Jelse. Zapovjednik Ante Gamulin Moro. Isti brod bio je na popravku t.j.pregledan od Agencije k.u k.Veritasa u Korčuli još 1866.g.,zatim 1868 pa 1869. Zapovjednik Tunjica iz Orebića. Sačuvan je ugovor izmedju I.Dubokovića i brodograditelja Petra Vilovića o poslu (1861.g.) mjenjanja dna broda.

Brik Marietta D. Sagrađena je u Kopru 1871.g., nosivosti 180 tona.Vlasništvo Nika i Ante Dubokovića iz Jelse. Od agencije Veritas pregledana 1890.g.

Brik Genitor Nicolo sagradjen u Korčuli 1854.g.Nosivost 368 t.Vlasništvo Nike i Ante Dubokovića iz Jelse. Zapovjednici su bili:F.Babarović 1856­57; Niko Duboković Ivanov 1858­59; P.Čučuković 1860­61; L.Tian 1862­63; Ante Duboković 1864; I.Goić 1865. Brod je izgubljen 1865.g. na putu iz Lisabona u Cardiff sa teretom i svom posadom.

Brik Genitor Nicolo 2 Obitelj Duboković Nadalini nabavila je nakon gubitka prvog broda , brod istog imena Genitor Nicolo, koji je kupljen 1866.g. u Engleskoj pod imenom H.Nelson na ovom brodu se već vije hrvatska zastava

Kliper­brik Giovanni D. porinut je u Korčuli 30.6.1873.g. Nosivosti 474 uvrstila ga je u tri najveća broda sagradjena u Korčuli. Vlasnosti Ante i Nike Dubokovića iz Jelse. Zapovjednici mate Dulčić­Hraste 1874­77,1879­80,1883. Nikola Kasandrić 1878, Ivan Buić 1881­87. Brod je 1888.g. prodanm u Trstu grčkim brodovlasnicima.

Škuna Cosmo G sagradjena je u Senju 1860.g., nosivosti 110 tona pod imenom Ardito. Vlasnost Nike Dubokovića iz jelse. 1873.g.pregledan pod Veritasa iz Korčule. Zapovjednik Ante Gamulina Moro, koji je i suvlasnik.

Pelig­ St.Giovanni sagradjen u Milni 1845.g., nosivosti 36 tona, vlasnost Mate Dubokovića iz Jelse. Bio je u Korčuli u brodogradilištu 1867.g. i 1870.g. pod zapovjednicima I.Gamulin i A.Kovačević.

Trabakul "Madonna della Salute"40 tona nosivosti, 1857.g.sagrađena u Korčuli od Vilović Antuna Marinova. Vlasnik Ivan Duboković iz Jelse i drugi.

 

Jelsa i jelšanski jedrenjaci u XIX. stoljeću

Jelsa, ljupki gradić, smješten na sredini sjeverne obale otoka Hvara, najsunčanijeg otoka Jadrana. Leži podno veličanstvene brdske panorame, koja se u smijeru juga uspinje preko brežuljaka Vrha i Vratnika, a s druge strane, zapadno, prostire se se jelšansko-starogradska ravnica.

Jelšanska klima zaštićena je od najneugodnijeg jadranskog vjetra, juga, dok s druge strane bura je tuče, ali istovremeno daruje jelšanskoj klimi kristalnu čistoću, a zimi veličanstvene prizore uzburkanog mora na pučini. Teško je današnjem stanovništvu Jelse i njenim posjetiteljima i zamisliti kakva je bila ta idilična Jelsa prije 180 godina, odnosno početkom 19.st., kada je spala na trećinu pučanstva, kada se nalazila u stanju propadanja i bijede, izložena poplavama i malariji, okružena močvarama, i nezaštićena od bure i valova otvorenog mora. Kao da su se sile mora i kopna udružile da ugroze i osnovni opstanak preostalog, malobrojnog stanovništva. Međutim, nakon jedne kratke faze obeshrabrenja (Jelsa 1847.g. čak i na kratko gubi općinu koja prelazi u Stari Grad) sredinom 19.st. Jelsa je naglo poskočila u razvoju pomorstva, iako za to tada još nije imala nautičkih uvijeta kao druge luke u Dalmaciji i na samom otoku, da bi do kraja 19.st. raspolagala najvećim brodarstvom na jedra u srednjoj Dalamciji.

Od 1830.g., a intenzivno od 1848.g. dolaskom novog Načelnika, Ivana Dubokovića Nadalini (1805-1872) počela je Jelsa izgrađivati i sanirati svoju luku istovremeno stvarajući vlastitu prekomorsku flotu, tako da je u kratkom razdoblju izgrađena jedna od najljepših luka u Dalmaciji i flota koja je nadmašila tonažu mnogih drugih dalmatinskih luka, a među svojim jedinicama imala je više brodova privredno-svjetskog značaja. Tako npr. prema raspoloživim podacima za 1884.g. stoji da je Jelsa imala 142 broda od 1550 t, dok je Split istodobno imao 152 broda od 1611 tona, a Stari Grad samo 92 broda i 950 t.

Za ukupni procvat Jelse, ne samo u pomorskom smislu, o čemu je ovdje riječ, zaslužna je brodovlasnička obitelj Duboković Nadalini čiji su članovi poduzetni i obrazovani kapetani, a onda i velposjednici, vinari, industrijalci, uz izuzetan trud i zalaganje jedne čitave generacije i naroda tadašnje Jelse, savladali teški izazov, i doveli Jelsu do kraja 19.st. kao najprosperitetniju općinu u Austro-Ugarskoj monarhiji.

Jelšanski jedrenjaci
Jelšanski jedrenjaci

Dubokovićevi raskošni jedrenjaci (samo prekooceanskih je bilo 8) kojima se možemo diviti na sjajnim slikama B.Ivankovića, plovili su po svim morima svijeta, a na jarbolu su vijali hrvatsku trobojnicu još od 1848.g., što su onda prihvatili i ostali jelšanski brodovi i kapetani.

Plovilo se od Atlantika, Sredozemnog do Crnog mora izvozeći domaće proizvode, kao soljenu ribu, brački kamen, vapno, a uvozeći iz Rusije, Rumunjske i Amerike jeftino žito i kukuruz, osiguravajući na taj način, možda prvi put u povijesti tih krajeva, dovoljne količine krušarica, ne samo za Jelsu i otok Hvar, već i za prehranu srednje Dalmacije. Vino se izvozi u Francusku (Sete) i Italiju, a za potrebe i unapređenje vinogradarstva uvozi se sumpor iz Italije, modra galica iz Venecije, a strojevi čak iz Engleske. Lokalna trgovina je pak opskrbljivala pučanstvo raznom robom dopremanom iz velikih luka Trsta i Rijeke. Kapetan duge plovidbe Niko Duboković, sin Ivana(1834-1912) ističe se već kao vrlo mlad (23 g.) nautičkim sposobnostima i od Pomorske Vlade u Trstu dobiva dozvolu da na svojim brodovima obučava kadete.

Mala "Marietta", škuna s kavadratnom krmom.

U jelšansku luku uplovljava prvi Dubokovićev brod 1851.g. sa "kvadrom krmom" brik škuner "Marietta" sagrađen u Korčuli i nosivosti 95 tona. Plovila je sretno 20 godina po sredozemlju i Crnom moru pod zapovjedništvom Mate Gamulina da bi kao izvidnica flote jedrenjaka znatno veće tonaže imala zadatak ispitati mogućnost nabave mirodija iz područja oko Indijskog oceana.Oplovivši Afriku oko rta Dobre Nade, stradala je kod Zanzibara sa čitavom posadom naletjevši na koraljne grebene u nevremenu kod luke Kisimayo na tada neispitanoj obali Somalije. Kapetan je bio Vjenceslav Kaponi. Interesantno je da je oplovljavala Afriku, iako je Sueski kanal već bio otvoren, vjerojatno je trošak teglenja jedrenjaka preko kanala bio ogroman. Prema istraživanjima kap.Lukina Dančevića ideja brodovlasnika je bila da se mirodije nabavljaju neposredno tamo gdje se proizvode –u Zanzibaru-, te prijevozom njihovim vlastitim brodovima do Adena, a onda bi se iz Adena prekrcajem na brodove redovitih linija kroz Sueski kanal dopremale mirodije na Jadran. Nažalost za ono vrijeme ovakova smjela inicijativa nije uspjela.

1855. godine uplovljava u Jelsu brik duge plovidbe "Genitor Nicolo" od 368 t., sagrađen u Korčuli, istog brodovlasnika. I ovaj brod u nizu jelšanskih jedrenjaka i uz ostale dalmatinske brodove uspostavlja vezu sa lukama Crnog mora, Grčke i Turske. "Genitor Nicolo" bio je poznat u mornarskim krugovima zbog podviga njegova 23-godišnjeg zapovjednika kap. Nike Dubokovića (mladi Duboković rano napušta plovidbu da bi od bolesnog oca preuzeo upravu imanjem) koji je svirajući klavir smirio paniku kod posade i mladih kadeta na obuci, za nevremena na Crnom moru. To se zbilo 1860.g. Iz priče sina noštroma Vicka Ivaniševića saznajemo za pojedinosti. Voda je stalno prelijevala i plavila palubu. Da omogući otjecanje mora, Vicko je teškim batom (macom) htio razbiti ogradu palube. Kap.Niko mu to nije dozvolio, objesnivši da time plaši kadete i posadu koju će on umiriti, zatim je otišao u svoju kabinu, ostavio otvorena vrata i svirao klavir , usput hladnokrvno izdavao potrebna naredjenja. "Genitor N" nestao je u Biskaju 1865.g. na putu iz Lisabona za Cardiff sa teretom i svom posadom. Kapetan je bio Frane Goić iz Supetra.

Iste godine se brzo nadoknađuje gubitak i kupuju se dva velika broda u Engleskoj. Brik duge plovidbe "Genitor Mose" (ex Balmoral) od 370 t., kojim je zapovjedao Piero Koludrović iz Jelse i koji je oplovio čitav svijet osim Australije. Drugi je bark duge plovidbe "Genitor NicoloII" (ex Humphrey Nelson) od 524 tone prozvan imenom izgubljenog brika, a bio je pod komandom vlasnika Ante Dubokovića, brata kap.Nika, i čiji je brodski dnevnik sačuvan u arhivu Duboković u Jelsi. Ovaj potonji često je plovio na ruti Engleska-New York, a prevozio je i putnike jer je imao kabine i sve potrebno što je bio rijedak slučaj na našim jedrenjacima. 1871.g. dolazi brik-škuner velike obalne plovidbe pod 220 t "Marietta D." koja je još 20 godina plovila i pred kraj stoljeća prodana u Italiji. Svi ovi brodovi bili su naoružani za obranu od gusara sa po tri topa svaki. Jelšanska flota Duboković Nadalini dostiže vrhumac sa barkom "Ivan D." koji nije za ono vrijeme imao takmaca. Sagradjen u Korčuli 1873 g. i imao je 780 t. Za ono vrijeme i opće dimenzije brodova bio je gorostas. 17 godina je bio upisan u jelšanskoj luci, ali zbog svoje veličine nikad u njoj nije pristao. Plovio je od Atlantika do Sredozemnog i Crnog mora, obilazeći luke Kanade, Engleske, Portugala, Španjolske, Francuske, Irske, Grčke, Male Azije, Amerike te do ušča Dunava.

Bark "givanni D" u oluji, nepoznatog autora.

Jelsa je imala još brodova, škuna i pelega, istog vlasnika ali i drugih koji su imali brodove manje tonaže i manjeg značaja, ali vrlo hrabrih posada impresivne ribarske flote, te sjajnih kapetana među kojima se isticala obitelj Gamulin koja je dala 6 kapetana duge plovidbe. U to vrijeme možda najpoznatiji bio je Antun Gamulin Moro, sa 27 godina zapovijednik,a i suvlasnik škune "Cosmo G." te pelega "Santa Maria della Salute" i drugih.

Premda vrlo različiti kao osobe, prijatelj je, rođak i suborac kap. Nika D. Vrlo naočit muškarac, iskonski mornar, zanesenjak, prigodni pisac ,patriot i narodnjak, poznat po slobodarskim idejama od Levanta do Dalmacije, ljubitelj lijepog života i lijepih stvari, i lijepih žena, pa je po tome na Levantu bio poznat. Srdačno prihvaćen, naročito kod grčkog stanovništva levantinskih luka jer je svirajući uz gusle pjevao na grčkom jeziku slobodarske pjesme protiv Turaka. Opjevao ga je čuveni narodnjak (*) don Miho Pavlinović u svojoj pjesničkoj poslanici posvećenoj kap. Niki Dubokoviću.

«...Moro sluša diku od ujaka (kap.Nika op.p.)

Svud razvija trobojnu zastavu,
Svud povijeda o hrvatskom rodu;
Svud ponosa domovnoga,
Svud poštenja kaže slovinskoga;
Da ga Grci najvole trgovca,
Da ga srce jelinsko zagrlja,
Kada budi u narodu ćuti.
Što slobodu za Kandiju traže.
Za Morom se jato otisnulo.
Od malene posred Hvara Jese.....»

*(Ovo doba procvata Jelse i njenog velikog brodarstva je ujedno i doba razvoja
narodnjačke misli koje predvode Narodnjaci na čelu sa don Mihom Pavlnovićem).

Krajem 19 st. umiru jelšanski jedrenjaci jedan za drugim. Ostala je impresivna priča svjedoka manevara tih brodova pri odlasku iz luke kod povoljnog vjetra. Narod Jelse i okoline sjatio bi se na obalu radi ispračaja i pozdrava. Posada bi na križevima već u luci sa maestralom otvarala jedra i pozdravljala svoje na obali i čamcima. Brodovi bi razvili sve zastave i punim jedrima klizili iz luke ispraćeni sa 50-60 ribarica na jedra. Možemo samo zamisliti kakva je to fantastična slika bila.

Jelšansko je brodarstvo doseglo zamjernu visinu koncem 19.st. i osiguralo mu prvenstvo u odnosu na mnoge luke sa razvijenijim moreplovstvom u Dalmaciji.

Parobrod NAD
Parobrod Veljko

Dolaskom novog stoljeća situacije se za Jelsu naglo mijenja. Tako završava jedan slavni odsječak našeg pomorstva, njegov prvi veliki zamah u povijesti, dokazavši radišnost i konstruktivnost našeg čovjeka i ostavljajući vidni trag u blagostanju i kulturi tog kraja. Nažalost Jelsa kao i većina dalmatinskih primorskih mjesta dolaskom novih vremena, a i zbog sve jače koncentracije kapitala koji je naglo rastao i krajem 19.st. velikim zamahom zavladao austrougarskim lukama i Dubrovnikom, nisu iskoristili čas kada je po ugledu na ostali svijet trebalo zamjeniti brod na jedra -parobrodom. Plovidba se opet svela na malu kabotažu. Obitelj Duboković Nadalini osnovala je firmu NAD u Rijeci, i nabavila 2 parna broda NAD i Veljko.

Bark Darinka

BARK DARINKA sagrađen je 1865. godine u Prince Edward Island, Kanadi. Nosivost mu je 312 tona. Plovio je pod imenom Balmoral i bio registriran pod britanskom zastavom. Pod hvarskim brodovlasnicima Duboković dobiva ime Genitore Mose. Zapovjednik je bio Slavić Frano Antunov (*1835 Korčula; +1899 Korčula). Pod imenom Darinka javlja se u registru 1874. godine i plovi pod austrijskom zastavom. Od 1874.godine u suvlasništvu je Korčulana te Foretić Petar ima 7 karata, Foretić Antun 4 karata, Foretić Dinko 4 karata i kapt. Antun Marinović 6 karata.,Slkavić Frano 3 karata.Prvi zapovjednik kod registracije 22.5.1874.godine broj 885 je Slavić Frano.Zapovjednici su još kapetan Katarnić Dinko 1875. godine, kapt. Antun Marinović 1876. godine, kapt. Ivan Foretić 1877.godine te ponovo kapt. Antun Marinović 1878. koga zamjenjuje kapt. A.Cola, iste1878.godine. Kapt. A.Marinović umire 1879. godine. Podaci iz 1878.godine pokazuju da Foretić Patar ima 9 karata,Foretić Antun 4 karata,Foretić Dinko 5 karata i Marinović Antun 6 karata.Kapetan Frano Slavić prodao je 2 karata Foretić Petru i jedan karat Foretić Dinku. Bark Darinka prodan je u travnju 1879 godine brodovlasnicima iz Egipta.

Lukrecija Benković Duboković

Izvori i literarura:
Luka Dančević: Neobično putovanje jelšanske škune "Marietta"/Zapisi o zavičaju,Jelsa, svez.IV/1973.
Luka Dančević: Pomorci i brodari Jelse u Narodnom preporodu Dalmacije 19st.,Pomorski zbornik,knj.10,Rijeka 1972
Oliver Fio: Brodarstvo i veze otoka Hvara sa Hrvatskim primorjem 1804.g./Jadranski zbornik,god.II, Rijeka – Pula 1957)
Niko Duboković Nadalini: Još nekoliko podataka o jelšanskom brodarstvu na jedra
Oliver Fio:Pomorstvo Lošinja i Cresa (M.Lošinj 1980)...podaci o jedrenjacima Jelse i jelšanskim kapetanima
Luka Dančević: Iz ribarske prošlosti Jelse/Zapisi o zavičaju, sveza V, Jelsa 1978
Luka DančevićJelšanski pomorci stradali u brodolomima prekomorskih zemalj, idem
Niko Duboković Nadalini. Brodari brodarstvo Jelse u starijoj prošlosti, Zapisi o zavičaju,Jelsa 1970,svezak II
Niko Duboković Nadalini:Jedan jelšansko - dubrovački brod u XVII stoljeću, idem
Niko Duboković Nadalini:Brodarstvo otoka Hvara između 1808 i 1884.g, idem
Niko Duboković Nadalini: Jelšanski jedrenjaci izvan jadranskog mora, idem
Niko Duboković Nadalini:Pomotrstvo Jelse – u brojkama, idem
Niko Duboković Nadalini:Imena vlasnika trata na lov na sardele na Hvaru,Visu i Braču na prijelazu iz XVIII u XIX stoljeće, idem (ovo objavljeno i u časopisu "Pomorstvo"br.12/ 1959, br.2 / 1952,br.7 /1953, br.10/1948.....
2 pomorska dnevnika jedrenjaka "Genitor Nicolo" arhiv Duboković Nadalini Jelsa Luka Dančević: Brodarsko - ribarske operacije Hvarana na otoku Lampedusi, u Tunisu i Portugalu u 19.st.
1. Arhiv kap.Vicka Novaka "Bonaparte",svez.I-IX (1839-1912) s 5272 dok. I 1 brod.dnevnikom
2. Annuario marittimo, Trieste, izd.od 1852-1913
3. Giornale di Navigazione....pell austriacoPielego denominato Giuseppe Secondo, izd.1861. U Dubrovniku.Arhiv prof.Frane Maroevića Split
4. Giornale di Navigazione .....per l Austroung.Scuner denominato "Giorgio M.",izd. U Starom Gradu 1876.g., arhiv idem
5. Carlo de Marchesseti, La pesca lungo le coste orientali del l Adria, Trieste, 1882.
6. Faber G.L., The Fisheries of the Adriatic and the Fish therteof. A Report od the Austro-Hungarian Sea-Fisheries, London, 1883.
7. Juraj Carić, Slike iz pomorskog života,knj.I – Preko Sredozemnog mora, Zagreb 1884.
8. Pavao Zanković, Registro Pesca per Conto dei Sign. A.Vincenzo Gamulin, Mahdia 1903, u arhivi Mare Milevčić rođ.Zanković U Jelsi
9. Protocollo delle sedute delle Commissione centrale per la pesca marittima, Trieste,1903.
10. Joso Lakoš, Industrija Dalmacije – ribarstvo i konzerviranje ribe, Zagreb, 1923.
11. Kap.Drago Mikasović, Naše morsko ribarstvo u prošlom vijeku i danas, Jadranski ribar, br.10, Split 1937.
12. Mediterranean Pilot, Vol.I, Admiralty, London ,1937.
13. B.Parać, Naši ribari lovili su već u prošlom stoljeću kod afričke obale, Morsko ribarstvo, br.4.Split, 1951.
14. Grga Novak, Dokumenti za povijest ribarstva na istočnoj obali Jadranskog mora, svezak 1, otoci Vis i Hvar, Zagreb 1952.
15. Pomorska enciklopedija, svezak 3,Zagreb, 1956.
16. Dizionario Enciclopedico Italiano, vol.VI, Roma 1957.
17. Dr.Srđan Srdar, Morsko bogastvo Jadrana i njegovo iskorišćavanje, Zagreb, 1960.
18. Dr.Ante M.Strgačić, Naličje jedne knjige iz god.1882. o ribarstvu u našem moru,Pomorski zbornik, knj.2, Zadar, 1964.
19. Kap.Dinko Franetović, O pomorstvu Starog Grada i otoka Hvara do prvog svjetskog rata, Naše more br.3-4,Dubrovnik 1965.
21. Josip Basioli, razni radovi o ribarstvu,Pomorski zbornik, knj.3-10,Zadar-Rijeka,1965-1972.
Encicl.Britt.,vol.3,13,14, London,1967.
22. Šime Županović,O uzrocima fluktuacija u lovinama srdele na istočnpoj obali Jadrana, Anali Jadranskog instituta, sv.IV,Zagreb,1968.
23. Bilješke o razgovoru Luke Dančevića 1972.g. Sa kap.Leonidasom Novakom,Hvar; Marijom Radovinović rođ.Novak,Zagreb; Dr.Boris Roić,Zagreb; Vinkom i Reparatom Lupis rođ.Kovačević,Split, ...arhiv kap.Dančevića Zagreb.
24. Armand Hayet, Vita e costumi a bordo dei grandi velieri, Milano ,1973.
25. Vinko Pribojević:O podrijetlu i zgodama Slavena,Zagreb,1951.
26. I Diarii di Marino Sanuto, tomo X-XIX,Venecija 1883,1886,1887
27. Simeon Ljubić: Comissiones er Relationes Venetae,tom.II, Zagreb 1877 (Itincrario di G.Battista Giustinian - Liesina)